Udruga za kulturnu i umjetnicku baštinu Vladislavci

 želi svima čestit Božić i sretnu novu 2014. godinu!

Poziv na sjednicu

Udruga za kulturnu i umjetnicku baštinu Vladislavci

Poziv

 svim mještanima Općine Vladislavci na svečanu sjednicu Udruge koja će se održati u 18 sati u petak, 13. prosinca 2013. godine, u vijećnici Općine Vladislavci, Kralja Tomislava 141.

Dnevni red:

1.     Prezentacija dosadašnjega rada Udruge

2.     Predstavljanje triju djelatnika u Udruzi zaposlenih putem javnog natječaja

3.     Plan rada Udruge u 2014. godini

4.     Razno

Nakon svečane sjednice planira se nastavak druženja članova i djelatnika Udruge s mještanima.

Filijala Vladislavci između dvaju župa i dvaju biskupija u 19. stoljeću - kao članak objavljeno na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=164360

U ovomu radu ukratko je prikazana problematika crkvene nadležnosti katoličkih župa Semeljci i Čepina nad filijalom novoosnovanoga naselja Vladislavci. Rad se prvenstveno temelji na izvornim dokumentima koji se čuvaju u Arhivu Đakovačko-osječke nadbiskupije u Đakovu te na dokumentima pronađenim u Arhivu župe Semeljci. U rješavanje navedenoga pitanja uključio se i sam biskup Josip Juraj Strossmayer i 1877. godine donio odluku po kojoj su se odnosi između navedenih dvIju župa ravnali sve do kraja 19. stoljeća. U radu su izneseni i razlozi zbog kojih su Vladislavci de facto bili jedina katolička filijala koja nije bila pozivana na obvezu plaćanja luknarske pristojbe.

The Subsidiary of Vladislavci between Two Parishes and Two Dioceses in the 19th Century

 The paper will briefly present the issues of ecclesiastical jurisdiction of Catholic parishes Semeljci and Čepin over the newly founded settlement of Vladislavci. The paper is primarily grounded on the original documents that are kept in the Archives of the Archdiocese of Đakovo-Osijek in Ðakovo and the documents found in the Archives of the parish of Semeljci. Bishop Josip Juraj Strossmayer himself got involved in solving the issue, and in 1877, he reached the decision which governed the relations between these two parishes until the end of the 19th century. The paper will also present the reasons which made Vladislavci de facto the only Catholic subsidiary that was not obliged to pay church taxes.

Natječaj

Udruga za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci raspisuje 

NATJEČAJ

Radno mjesto

Mjesto rada: VLADISLAVCI, OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA

---

Broj traženih radnika: 3

---

Vrsta zaposlenja: Na određeno; novootvoreni poslovi

---

Radno vrijeme: Puno radno vrijeme

---

Smještaj: Nema smještaja

---

Naknada za prijevoz: Bez naknade

---

Natječaj vrijedi od: 18.10.2013

---

Natječaj vrijedi do: 25.10.2013

---

Posloprimac

Razina obrazovanja: Srednja škola 4 godine

---

Radno iskustvo: Nije važno

---

Ostale informacije:

JAVNI RADOVI

 - Su/financiranje zapošljavanja u javnim radovima

Na natječaj se mogu javiti nezaposlene osobe koje mogu biti sufinancirane u javnim radovima sa 100% iznosa

- potpisan Profesionalni plan

Trajanje financiranja/sufinanciranja: u najdužem trajanju do 6 mjeseci

---

Poslodavac

Poslodavac: 'UDRUGA ZA KULTURNU I UMJETNIČKU BAŠTINU VLADISLAVCI'

---

Kontakt: e-mailom: kub.vladislavci@gmail.com



Opis poslova:

- pronaći osobe koje imaju znanje o prošlosti naselja Općine Vladislavci i spremne su to znanje prenijeti  (snimanje intervjua, transkripcija)

- skupljanje starina (narodnih nošnji, uporabnih predmeta, starih zapisa, starih kuharica i narodnih pjesama sa područja  općine Vladislavci ) kako bi se sačuvali od zaborava

- organiziranje družionice za djecu u kojoj bi djeca  školskog uzrasta i mladi kroz igru i druženje putem  vodstva stručne osobe profesora povijesti koji je član Udruge učila o kulturi i običajima svog mjesta (skupljanje starih obiteljskih fotografija na kojima su vidljive nošnje i  različita događanja vezana za povijest mjesta, skupljanje starih spomenara, fotografija iz  domovinskog rata, te organizacija izložbe  istih)

- organiziranje kreativnih radionica za djecu školskog uzrasta i svih ostalih mještana

- organizirati radionice u kojoj će stručne osobe podučavati prvenstveno mlade,  ali isto tako i sve ostale  zainteresirane  ručnim radovima (vezenje, štrikanje, šlinganje po starim motivima)

- organizacija izložbe u prostoru Udruge i eventualno u završenoj etno-kući na kojoj će biti izloženi svi radovi nastali tijekom kreativnih radionica

- skupljanje i zapisivanje svjedočenja starijih stanovnika općine djeci o običajima povodom prigodnih praznika (Božić Uskrs, crkveni god, sahrane, žetvene svečanosti i sl.)

- organiziranje pričaonica priča (što su pričali naši stari djeci prije spavanja, igre koje su se igrali, bonton o ponašanju djece prema starijima i osobama sa posebnim potrebama, koje obaveze su imala djeca školskog uzrasta prije otprilike 30- 50 godina)

- ostale aktivnosti vezane uz djelatnost Udruge koje odredi predsjednik Udruge 


Na natječaj posebno pozivamo mještane Općine Vladislavci, koji zadovoljavaju tražene uvjete. Detalje za sudjelovanje u javnim radovima možete doznati u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područni ured Osijek.
Sa svim prijavljenima koji zadovoljavaju uvjete obavit će se intervju prije zapošljavanja.
U slučaju prijave više kandidata nego što je odobrio HZZ, selekcija će se vršiti prema kriterijima: stručnosti, dosadašnjeg radnog iskustva na srodnim poslovima, informatičke pismenosti, motiviranosti i konačno prema načelu mjesta prebivališta.
Za dodatne detalje možete se obratiti:
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područni ured Osijek
načelniku Općine Vladislavci (Marjan Tomas)
predsjedniku Udruge za kulturnu i umjetničku Baštinu (Denis Njari, mag.).



Životopise i zamolbe molimo slati na e-mail: kub.vladislavci@gmail.com

Tizenkettő és egy

Srdačno Vas pozivamo na predstavljanje knjige 'Dvanaest i jedan' ('Tizenkettő és egy'), koje je autor Ivan Njari, rođ. u Vladislavcima, a koja će se održati u Hrastinu dana 28. rujna 2013. u 14,00 sati u okviru manifestacije 'Haraszti Őszi Nap' ('Jesenski dani u Hrastinu'). Predstavljanje će biti obavljeno dvojezično, na mađarskom i hrvatskom jeziku.

Lacháza

1836- ban megkezdődik Lacháza  történelme, vagyis a kórógyvári-bobotai csatorna megépítésével amely elősegítette  a Palacsa mocsár kiszáradását. Az így kapott földet Adamovich földbirtokos (katolikus vallású) magyar telepesekkel népesíti be akik készen állnak az újonnan megalakult kendergyárban dolgozni. Az ő házaikat a csepini uraság csak két évvel később fejezte be, 1838-ban, mindaddig az első lakosok fakunyhókban éltek. A megművelt földekkel kapcsolatban már tíz évvel később kialakultak a pereskedések  a szomszédos dopsini lakosokkal, végül ez a vita gyorsan megoldódott a lacháziak javára. A települések megalapítása idején a legközelebbi  katolikus plébánia Szemelcen volt, de mivel már 1845-ben megalapították a csepini plébániát is a helyiek kifejezték azon kivánságukat miszerint  a csepini plébániához szeretnének tartozni amit úgy oldottak meg, hogy Lacháza formális ága  Szemelce plébániához tartozott  míg a gyakorlati a csepinihez. A plébános és az egyházmegye részeiben megőrzött levelezésének köszönhetően ismertek esetek Lacháza megalapításának legkoraibb időszakából. Lacháza „arany korszakának„ lehetne nevezni az 1902-től 1905-ig tartó éveket amikoris megnyílik az akkor első újkori kendergyár Szlavóniában, majd a tejgyár és az út csepin felé (ill. Eszék felé). Ekkor készültek el a katolikus templom megépítéséhez szükséges tervrajzok is, megkezdték az új iskolaépület megépítését és végül kiépült  az Eszék-Dakovár közti vasútvonal lacházi megállóval. Az I. világháború megszakította a templom építését és hátráltatta a település gazdaságát, így a fejlődés a két világháború közötti időszakban lényegesen lelassult.  A II. világháború demográfiai katasztrófát eredményezett amit talán a legjobban a zsidó és német kisebbségi lakosság eltünése bizonyít. A II. világháború után kezdetét veszi a nagy horvát telepesedési hullám, leginkább Dalmáciából, ezt követően kialakul a magyar lakosságnak ugyan erőszak mentes megis  gyors es  erős asszimilációs folyamata. A haborús károk rehabilitációjának első évtizede után, Lacháza a szocialista időszakban lényegében gazdaságilag fejlődött a nyolcvanas évekig illetve a gazdasági válságig. Lacháza a honvédő háború ideje alatt végig a csatatér első vonalában foglalt helyet ami a civil lakosság  menkülését eredményezte 1991. nyarától.  Lacházát mégis sikeresen megvédték és nem vált megszállt területté. 1994-ben a lacházi plébánia és 1997-ben a lacházi járás megalapítása új korszakot jelöl a település fejlödésében, de hosszú távon valószinű, hogy a legkomolyabb problémát a lakosai számának  drasztikus csökkenése okozza és az, hogy megszűnik illetve lecsökken a jelentősége azoknak az egykor rendkivül sikeresen működő ipari vállalkozásoknak melyek Lacházát pozitiv értelemben mindig is megkülönböztette a környező vidéki településektől.

Lacháziak beszéde az ő nyelvi sajátosságaik a szlavóniai tájszólás beszédei közé tartoznak vagyis a szlavóniai Dráva-menti beszédek közé. Mivel Lacháza a II. világháború végéig kizarólag magyar lakosságú falu volt , így a magyar nyelv az ami nagy mértékben hatott a nyelvük egyes sajátosságaira. Ebből az okból kifolyólag a lacházi beszéd különleges tájszólással bír  amely eltér a szlavóniai beszédek tájszólásaitól. Szóalaktani, sintaktikai és lexikai értelemben is felismerhető a két nyelv összefonódása, ami a lacháziakat különlegessé és egyedivé teszi. Különösen érdekes az a lexikai szint amely számos török, magyar és német szavakban bővelkedik. Mélyebb tanulmányozással a nyelvben fellelhetők az emberek életmódja és szokásaik is ilyen módom megőrizve az apáról fiúra való tradiciók átültetését. A munkához vannak csatolva az átirt anyanyelvi beszédek, a beszéd illetve tájszólás sematikus felosztása, földrajzi és nyelvjárási térképek és táblázatok.

Nyári Denisz 

Članak na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske

Vladislavci sredinom 19. stoljeća - kao članak objavljeno na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=154895

On the basis of archival sources, the article brings for the first time information on the foundation of Vladislavci, a settlement founded in the first half of the nineteenth century. The article is primarily based on the scarcely extant unpublished sources from the archival series of the Lordship of Čepin, parish registers of birth, marriage and death from the Vladislavci for the period from 1848 to 1859, the first extant cadastral maps that depict Vladislavce, but also on previous Hungarian and Croatian scholarship that at least incidentally mentions Vladislavce.

Since the village was colonized in the first half of the nineteenth century, that is before than more intense colonization of the Hungarian population in the area of Slavonia of the Austro-Hungarian Ausgleich period started, meagre Croatian historiography which incidentally mentioned the settlement, generally incorrectly identified it. On the other hand, neither Hungarian historiography correctly determined the period of the colonization of the settlement, but saw it as “an authentic Hungarian settlement from the time of the Árpádians.” The particularity of the Vladislavci as a village of Eastern Slavonia which was almost exclusively inhabited by the Hungarians is primarily in that, that it cannot be classified as the so-called Hungarian pre-settlements that existed in its immediate surroundings and that were established in the Middle Ages (as is the case with Hrastin/Haraszti or Laslovo/Szent László), nor as those settlements that were colonised by the Hungarian population in the Ausgleich period.

The work employs several methods: onomastical method, while analysing toponyms on cadastral maps and antroponyms in parish records; statistical method in analysing demographical data; comparative method when placing Vladislavci in relations to surrounding settlements of the district of Osijek and finally, descriptive method when presenting other facts and conclusions. The research questions are: (1) when was the settlement founded and under which circumstances; (2) how many households and inhabitants did the village have in the mid-nineteenth century and (3) what were the demographical trends in that period.

By analysing parish records of born, married and dead, basic demographic trends in the mid-nineteenth century are given, the census based on the house-numbers is reconstituted, and the first cadastral maps of the settlement is analysed for onomastic interpretation of available antroponyms and toponyms. Under considerations are also issues such as which were the most frequent personal names given to children at birth, the average age of marriage, average age and causes of death in Vladislavci from 1848 to 1859.

Vladislavci - najstarija poznata fotografija

Na fotografiji se nalazi Kanizsai János (Ivan Kanižaj), rođen 1832., dakle još prije osnutka Vladislavaca. Jedan od prvih stanovnika Vladislavaca. Ova fotografija potječe vjerojatno s kraja 19. ili samoga početka 20. stoljeća. Zanimljiva je iz više razloga. Proučiti primjerice odjeću žene koja se nalazi potpuno desno na fotografiji, prema trenutnim saznanjima radi se o izvornoj nošnji Vladislavaca koje su bile zelene boje, a cvjetovi crvene. Na ustupanju fotografije za skeniranje zahvaljujemo dragoj gospođi Mariji Bajhardt. Prijedlog je Udruge u suradnji s Općinom Vladislavci  raditi na tome da se pronađe barem jedna takva izvorna nošnja, ako je sačuvana, a ukoliko nije, da se rekonstruira prema postojećim fotografijama (prema dostupnim podatcima, te nošnje izumiru već sredinom 20. stoljeća). Od ostalih odjevnih predmeta uočiti da se čovjek u pozadini starijeg bračnog para koji sjedi nalazi odjeven u austrougarsku vojnu uniformu (vjerojatno je bio kod kuće na dopustu sa služenja vojnoga roka). Sva tri muškarca (izuzev vojnika) nose brkove u mađarskom stilu, a žene marame na glavama. Od obuće, zanimljivo je uočiti drvene klompe na nogama muškarca koji sjedi.

Poziv na promociju knjige

Razglednica

Povijest Vladislavaca

         Povijest Vladislavaca započinje 1836. godine tj. prokopavanjem kolođvarsko-bobotskoga kanala koji je omogućio isušivanje močvare Palača. Na tako dobivenu zemlju veleposjednik Adamović poziva na doseljenje Mađare (katoličke vjeroispovijesti) spremne raditi u novoosnovanoj tvornici kudjelje. Njihove kuće čepinsko je vlastelinstvo dovršilo tek dvije godine poslije, 1838. godine, a dotad su prvi stanovnici živjeli u privremenim drvenim kolibama. Već nakon desetak godina pojavio se spor oko obradive zemlje s mještanima susjednoga Dopsina, no vrlo je brzo riješen u korist Vladislavčana. Prilikom osnivanja naselja, najbliža katolička župa bila je ona u Semeljcima, ali budući da je već 1845. godine osnovana i župa u Čepinu, mještani su izrazili želju pripadnosti čepinskoj župi što je riješeno tako da je formalno filijala Vladislavci pripadala župi Semeljci, a praktično župi Čepin. Zahvaljujući djelomično sačuvanoj prepisci između župnika i biskupije poznate su prilike u najranijoj fazi osnutka Vladislavaca. 'Zlatnim dobom' Vladislavaca moglo bi se nazvati razdoblje od 1902. do 1905. godine, kada biva otvorena tada prva moderna tvornica konoplje u Slavoniji, potom mljekara te cesta prema Čepinu (odnosno Osijeku). Tada su izrađeni i nacrti za izgradnju zgrade katoličke crkve, započela je izgradnja nove školske zgrade i konačno izgrađena je željeznička pruga Osijek-Đakovo sa stanicom Vladislavci. Prvi svjetski rat prekinuo je gradnju crkve i unazadio ekonomiju naselja, tako da je razvoj u razdoblju između dvaju svjetskih ratova značajno usporen. Drugi svjetski rat donosi demografsku katastrofu koja je možda najrazvidnija na primjeru nestanka židovske i njemačke manjine. Poslije Drugoga svjetskog rata kreće veliki kolonizacijski val Hrvata, ponajviše iz Dalmacije, kojega slijedi snažna i brza no nenasilna asimilacija mađarskoga stanovništva. Nakon početnoga desetljeća saniranja ratnih stradanja, Vladislavci u socijalističkom razdoblju uglavnom ekonomski napreduju do osamdesetih godina odnosno ekonomske krize. Tijekom gotovo cijeloga Domovinskoga rata Vladislavci su na prvoj crti bojišnice što rezultira izbjeglištvom većine civilnoga stanovništva koje započinje u ljeto 1991. godine. Ipak, Vladislavci su uspješno obranjeni i nisu bili okupirani. Osnutak Župe Vladislavci 1994. godine i Općine Vladislavci 1997. godine označava novu fazu u razvoju naselja, a dugoročno vjerojatno najozbiljniji problem predstavlja veliko smanjenje broja stanovnika i nestanak odnosno smanjenje značaja nekad vrlo uspješnih industrijskih poduzeća koja su Vladislavce u pozitivnom smislu razlikovala od obližnjih ruralnih naselja.. Govor Vladislavaca po svojim osobinama pripada govorima slavonskog dijalekta, odnosno govoru slavonske Podravine. Budući da su Vladislavci do kraja Drugog svjetskog rata bili selo naseljeno isključivo mađarskim stanovništvom, upravo je mađarski jezik uvelike utjecao na njegove pojedine osobine. Iz tog je razloga vladislavački govor specifičan po svom naglasku koji odudara od naglaska slavonskih govora. I na ostalim razinama jezičnog opisa (morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj) može se prepoznati isprepletenost dvaju jezika, što govor Vladislavaca čini specifičnim i jedinstvenim. Posebno je zanimljiva leksička razina koja obiluje brojnim turcizmima, hungarizmima te germanizmima. Dubljim proučavanjem ona nam također uvelike kazuje o načinu života i običajima ljudi, čuvajući na taj način tradiciju prenoseći ju s koljena na koljeno. Knjizi su priloženi transkribirani razgovori s izvornim govornicima, shematske podjele govora odnosno dijalekata, zemljopisne i dijalektološke karte te tablice.

Denis Njari

 (sažetak iz monografije Vladislavci)

Monografija 'Vladislavci'

Prvi veliki projekt koji je Udruga KUB realizirala bilo je izdavanje monografije 'Vladislavci'.
Autor knjige je Denis Njari, knjiga je tiskana uz financijsku pomoć Općine Vladislavci, a Udruga za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci bila je suizdavač. Knjiga je tiskana u lipnju 2012. godine.
Ukoliko biste željeli imati uvid u puni tekst monografije, kontaktirajte svoju lokalnu knjižnicu, Općinu Vladislavci ili Udrugu KUB na e-mail: kub.vladislavci@gmail.com .

Statut Udruge

Na temelju članka 11. Zakona o udrugama (Narodne novine br. 88/01 i 11/02) Osnivačka skupština udruge ,,Udruga za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci“, na sjednici održanoj 24. siječnja 2012. god. donijela je

S T A T U T
,,Udruga za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci“
OSNOVNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Statutom utvrđuju se odredbe o nazivu, sjedištu i području djelovanja Udruge za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci (u daljnjem tekstu: Udruga), o zastupanju, o ciljevima, djelatnostima, o ostvarivanju javnosti rada Udruge, o članstvu i članarini, pravima i obavezama članova, unutarnjem ustroju, tijelima Udruge, njihovom mandatu, njihovom sastavu i ovlastima odlučivanja, uvjetima kao i načinu izbora i opoziva, stegovnom postupku za članove, o imovini te njezinom stjecanju i raspolaganju s njome, prestanku rada Udruge.

Članak 2.

Naziv Udruge je: ,,Udruga za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci“

Skraćeni naziv Udruge je: KUB^V
Sjedište društva je u Vladislavcima.
Upravni odbor određuje, odnosno mijenja adresu Udruge.
Područje djelovanja udruge je Općina Vladislavci (Slavonija).

Članak 3.

,,Udruga za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci“ neprofitna je pravna osoba.

Članak 4.

Udruga posjeduje pečat. Pečat je okruglog oblika promjera 35 mm. Uz obod je ispisan skraćeni naziv i mjesto udruge.

Pečat čuva i ovlašten je koristiti predsjednik Upravnog odbora Udruge i drugi članovi Udruge koje on ovlasti.

Članak 5.

Udrugu zastupa predsjednik, a u njegovoj odsutnosti ili spriječenosti potpredsjednik ili tajnik kojega će odrediti Upravni odbor Udruge.

II NAMJERA, SVRHA I DJELATNOST UDRUGE

Članak 6.

Udruga je osnovana s namjerom znanstvenog očuvanja, promicanja, razvitka i unaprjeđenja povijesne, kulturne, tradicijske, umjetničke, etnološke i arhivske baštine prvenstveno Mađara i Hrvata s područja Općine Vladislavci. Osim toga, namjera je Udruge i znanstveno-istraživački te umjetnički pristupiti vrijednostima Domovinskoga rata na području Općine Vladislavci, kao i zaštitom vrijednosti mađarske nacionalne manjine na području naselja i Općine Vladislavci. Svrha je „Udruge za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci“ postati vodećom organizacijom koja promiče istraživanja, znanost, naobrazbu i umjetnost na području Općine Vladislavci.

Članak 7.

Djelatnost Udruge provodi se kroz sljedeće aktivnosti: objavljivanje izvornih znanstvenih, stručnih i znanstveno-popularnih radova; prikupljanje i dokumentiranje materijalne, duhovne i socijalne kulturne baštine; organizacija i sudjelovanja na: stručnim i znanstvenim skupovima, književnim večerima, predavanjima, promocijama kulturnog karaktera; izdavanje publikacija iz područja djelovanja Udruge (izdavačka djelatnost, sukladno Zakonu); istraživanje i upotpunjavanje znanja o zavičajnoj povijesti; osobna stručna usavršavanja članova Udruge; stručna putovanja; suradnja i znanstveno istraživanje sa/u srodnim udrugama i institucijama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu (arhivi, muzeji, knjižnice i sl.); predstavljanje dijela rezultata rada Udruge i na Internetu; unaprjeđivanje obrazovnih standarda prvenstveno nastave povijesti, hrvatskog jezika i književnosti te nastave njegovanja mađarskog jezika i kulture te slični zakonom dopušteni oblici znanstvenog i kulturnog promicanja navedenih vrijednosti.

Članak 8.

Rad Udruge je javan. Javnost se ostvaruje pravodobnim izvješćivanjem članstva o aktivnostima Udruge osobnim pozivima i javnim priopćavanjem odnosno priopćavanjem putem Interneta.

III ČLANSTVO U UDRUZI

Članak 9.

Članom Udruge može postati državljanin Republike Hrvatske. Udruga ima redovne, podupirajuće i počasne članove. Redovni članovi su svi oni koji se ispunjavanjem pristupnice dragovoljno učlane, uplaćuju godišnju članarinu najkasnije do 1. lipnja tekuće godine, poštuju pravila (Statut) Udruge i promiču njene interese. Podupirajući članovi su oni koji pomažu rad Udruge (materijalno ili moralno) a ne plaćaju godišnju članarinu. Počasni članovi su oni koji su iznimnim zaslugama pridonijeli napretku Udruge.

Članak 10.

Osoba koja želi postati redovitim članom Udruge podnosi zahtjev Upravnom odboru, koji donosi odluku o prijemu u članstvo. Članom Udruge postaje se upisom u Popis članstva koja vodi osoba zadužena od Upravnog odbora, te plaćanjem članarine za tekuću godinu.

Redoviti članovi se obvezuju na sudjelovanje u radu Udruge te poštivanje odredbi njenog Statuta i drugih akata, kao i odluka tijela Udruge.

Članak 11.

Obaveza člana Udruge je čuvanje i promicanje ugleda ,,Udruge za kulturnu i umjetničku baštinu Vladislavci“, zaštita interesa Udruge, redovito plaćanje članarine, poštovanje odredbi Statuta Udruge, poštovanje odluka tijela Udruge. Pravo člana Udruge je sudjelovanje u svim aktivnostima Udruge, birati i biti biran u upravna tijela Udruge. Prava članova – pravnih osoba ostvarivat će se putem predstavnika.

Članak 12.

Članstvo prestaje dragovoljnim istupom, brisanjem, smrću ili isključivanjem iz članstva. Upravni odbor može člana isključiti ako se teško ogriješi o ovaj Statut, ako svojim nemarom ili nedisciplinom koči rad Udruge, ako bespravno otuđi ili prisvoji društvenu imovinu. Upravni odbor dužan je o svojoj odluci preporučenim pismom člana izvijestiti najkasnije u roku 15 dana.  Protiv odluke Upravnog odbora o isključenju odnosno o odbijanju zahtjeva za primitak u članstvo, može se, u roku od 15 dana, podnijeti prigovor Skupštini. Odluka Skupštine je konačna.

Članak 13.

Upravni odbor utvrđuje iznos članarine za tekuću godinu. Odluka o visini članarine mora se priopćiti na godišnjoj redovitoj Skupštini ili Upravni odbor mora pronaći drugi način izvješćivanja članstva o članarini. Upravni odbor ima pravo osloboditi obveze godišnje članarine posebno zaslužne i aktivne članove Udruge u prethodnoj kalendarskoj godini.

IV UPRAVNA TIJELA UDRUGE

Članak 14.

Upravna tijela Udruge su: Skupština, predsjednik, potpredsjednik, tajnik i Upravni odbor.

Članak 15.

Skupština je najviše tijelo upravljanja. Skupštinu čine svi punoljetni i redoviti članovi Udruge.

Članak 16.

Skupština Udruge nadležna je i obavlja sljedeće poslove:

1. donosi Statut i druge opće akte Udruge,
2. odlučuje o promjeni adrese sjedišta Udruge,
3. bira i razrješava članove Upravnog odbora,
4. odlučuje o organizacijskim i statusnim promjenama i prestanku Udruge,
5. odlučuje o visini godišnje članarine,
6. odlučuje o prigovorima protiv odluka Upravnog odbora,
7. donosi sve odluke u vezi s radom Udruge za koje nije nadležan Upravni odbor ili predsjednik Upravnog odbora.

Skupština se sastaje prema potrebi, a najmanje jednom godišnje.

Skupštinu saziva Upravni odbor.

Upravni odbor obvezan je sazvati zasjedanje Skupštine u roku od 30 dana od dana kada je to predložio predsjednik Upravnog odbora ili polovica redovitih članova Udruge.

Upravni odbor dužan je pozive za zasjedanje Skupštine dostaviti članovima najmanje sedam dana prije dana zasjedanja.

Ako Upravni odbor ne sazove Skupštinu u roku od sedam dana, predlagači mogu sami sazvati sjednicu Skupštine.

Članak 17.

Skupština punovažno odlučuje ako sjednici prisustvuje natpolovična većina redovitih članova Udruge.

Skupština donosi odluke natpolovičnom većinom prisutnih članova.

Članak 18.

Upravni odbor je izvršno tijelo Udruge i najviše tijelo upravljanja između dva zasjedanja Skupštine.

Upravni odbor čine 3 člana u funkciji predsjednika, potpredsjednika i tajnika, koje bira Skupština.

Mandat članova Upravnog odbora traje pet godina.

Članak 19.

Predsjednik Upravnog odbora organizira i rukovodi poslovanjem Udruge, te zastupa i predstavlja Udrugu, te odgovara za zakonitost rada Udruge.

Potpredsjednik odbora u slučaju nemogućnosti obavljanja funkcije od strane predsjednika predstavlja Udrugu te preuzima ulogu samog predsjednika.

Tajnik Upravnog odbora vodi brigu o financijama i broju članova Udruge te predstavlja Udrugu.

Članak 20.

Član Upravnog odbora može biti razriješen dužnosti i prije isteka roka na koji je izabran:

1.  na vlastiti zahtjev,
2.  ako ne postupa u skladu s uputama i smjernicama Skupštine,
3.  ako djeluje protivno Statutu ili
4.  ako svojim istupanjem i djelovanjem šteti ugledu Udruge.

Odluku o razrješenju predsjednika donosi Skupština, na prijedlog Upravnog odbora ili polovine članova Udruge.

Članak 21.

Upravni odbor:

1. priprema nacrt Statuta i drugih akata,
2. saziva zasjedanje Skupštine, predlaže dnevni red i priprema sve materijale o kojima Skupština raspravlja,
3. izvršava odluke Skupštine,
4. prima nove članove Udruge i predlaže Skupštini imenovanje počasnih članova,
5. odlučuje o isključenju iz članstva,
6. vodi popis članova Udruge,
7. donosi financijske izvještaje,
8. odlučuje o raspodjeli prikupljenih sredstava.

Članak 22.

Upravni odbor punovažno odlučuje ako sjednici prisustvuju svi članovi Upravnog odbora.

Upravni odbor donosi odluke natpolovičnom većinom.

Članak 23.

Predsjednika Udruge bira Skupština na petogodišnje trajanje. Predsjednik Udruge ujedno je i predsjednik Upravnog odbora Udruge. Predsjednik Udruge upravlja radom Skupštine i Upravnog odbora, daje prijedlog rada Udruge i pokreće raspravu o njemu, brine se o upoznavanju javnosti s radom Udruge, te obavlja i druge poslove predviđene Statutom Udruge. Predsjednikom Udruge može biti izabrana osoba koja mora imati završen najmanje preddiplomski i diplomski studij humanističkoga smjera ili srodni dodiplomski studij humanističkoga smjera.

V IMOVINA UDRUGE I NAČIN NJEZINOG STJECANJA

Članak 24.

Udruga stječe imovinu od članarine, od dobrovoljnih priloga i darova, javnih natječaja, rezultata vlastite aktivnosti sukladno Zakonu o udrugama, dotacije druge vrste te iz ostalih zakonskih prihoda.

Članak 25.

Za opravdane troškove učinjene u vezi s obavljanjem djelatnosti Udruge članovi imaju pravo na naknadu, a za rad u vezi s djelatnosti Udruge i na nagradu.

O visini naknade i nagrade odlučuje Upravni odbor.

VI PRESTANAK RADA

Članak 26.

Udruga prestaje odlukom Skupštine ili iz razloga propisanih Zakonom o udrugama u članku 28. („Narodne novine“, br. 88/01.)

Odluku o prestanku Udruge donosi Skupština dvotrećinskom većinom prisutnih članova.

U slučaju prestanka rada Udruge, Skupština će donijeti odluku o raspodjeli imovine (odnosno imovina Udruge pripast će osnivačima Udruge).

VII PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 27.

Pravila Udruge, nakon provedene javne rasprave, Skupština donosi većinom glasova nazočnih Skupštini.

Članak 28.

Statut Udruge stupa na snagu s danom registracije Udruge pri nadležnom tijelu.

U Vladislavcima, 24. siječnja 2012.

Denis Njari, mag.

Predsjednik Upravnog odbora